The heart of the internet
Content
Postoji dobar argument za to da se pristupi istinitosti filma sa određenom dozom skepticizma, pre svega zbog umetničke slobode koja „bazirano na istinitoj priči“ iskrivi do neprepoznatljivosti. Sukob iz naslova filma se ogleda u filozofiji ovih kompanija, što se najbolje vidi u njihovim proizvodnim pogonima. Zaplet filma se bavi odlučnim timom inženjera, dizajnera i vozača, na čelu sa vizionarem Kerolom Šelbijem (Matt Damon) i britanskim vozačem Kenom Majlsom (Christian Bale). May December je umetnički film zasnovan na podtekstu u kome likovi gledaoce vode kroz priču jednostavnim radnjama, ali komplikovanim motivima.
Asteroid City ( – Gledalica.ba
- Nije potrebno puno da bi se shvatilo kako je ovo veoma lična priča za Sorentina čiji protagonista živi na istom mestu i u isto vreme kada je autor bio u njegovim godinama.
- Don’t Look Up je kombinacija komedije i naučne fantastike koja je relativno uspešno savladala izazov da satirizuje nešto što je već postalo toliko apsurdno da prkosi svakom zdravom razumu.
- Sve je realizovano sa takvom veštinom zanata i naracije da se skoro čini kao čudo jer autori izvode sve trikove tako dobro da ceo proces izgleda kao da je realizovan bez ikakvih napora.
- Decision to Leave je novi film proslavljenog južnokorejskog filmaša Čan-Vuk Parka, romantična triler-misterija u kojoj je složeni psihološki i intelektualni odnos glavnih likova značajno bitniji od procedure istrage.
- To smo zapravo mi jer vidimo, ali ne možemo čuti kakav se razgovor odvija između Nore (Greta Li) i Hae Sunga (Teo Ju) u pratnji trećeg čoveka (Džon Magaro) u baru u Njujorku u ranim jutarnjim satima.
- Eventualne izmene ili izostavljanja iz istinite priče su sasvim razumljiva kako filmski stvaralac ne bi bio lažno optužen da je stvari učinio previše očiglednim ili da zloupotrebljava užasne posledice po sve umešane.
Podjednako je smešan i srceparajuć jer je sve što gledamo i apsurdno i bolno iskreno, a za postavku priče se slobodno može reći da je jednostavno genijalna i genijalno jednostavna. Međutim, iako scenario istražuje univerzalne ideje, u suštini je ovo film u upornosti i sveobuhvatnoj prirodi usamljenosti, kao i o tome dokle će glavni likovi ići kako bi postigli svoje veoma suprotstavljene ciljeve. Ova dramatizacija prepričava neverovatnu istinitu priču o ogromnim naporima velikog broja ljudi da se pronađu i spasu dečaci pre nego što počne sezona monsuna koji bi potpuno potopili pećinu. Remarkov roman je postao model za ratne priče koje se ne fokusiraju na strategiju, heroje ili neki osećaj slavnih dana, već na živote običnih ljudi, uništene ideale i sve misli o hrabrosti, divljenju i pobedi prekinute stvarnošću krvavih borbi. Ne samo zbog toga što se bazira na opipljivom, ponekad neprijatnom osećaju stvarnosti, već i zato što scenario razume privlačnost, značenja i dublja pitanja vezana za samu osnovu Betmena – autori nam seciraju srž lika, njegovih neprijatelja, saveznika i čitavog Gotama. Decision to Leave je novi film proslavljenog južnokorejskog filmaša Čan-Vuk Parka, romantična triler-misterija u kojoj je složeni psihološki i intelektualni odnos glavnih likova značajno bitniji od procedure istrage.
Drugim rečima, evo filma o čoveku koji sebe vidi kao posebnog, uprkos činjenici da njegova duga uvodna naracija (jedan od mnogih sličnih unutrašnjih monologa u filmu) insistira na tome da nije. Dream Scenario je zanimljiva kombinacija fantazije i crne komedije koja predstavlja pravovremenu satiričnu disekciju cancel kulture i kulta slavnih sa urnebesnim Nikolasom Kejdžom u glavnoj ulozi. U filmu Nikolas Kejdž tumači Pola Metjuza, blagog i pomalo čudnog profesora biologije koji ničim izazvano počinje da se pojavljuje u snovima ljudi širom sveta. Jednom kada tragedije počnu i nikada ne prestanu do samog kraja postaje razumljivo zašto je Durkinov scenario sažimao porodičnu lozu – uključivanje tog petog brata bi dovelo do toga da gledaoci teško poveruju da bi jedna porodica mogla toliko da pati u tako kratkom vremenskom periodu.
Sve to zaista ima neki smisao, iako bi izražavanje te ideje na jednostavniji način moglo učiniti da sve ovo deluje pomalo banalno. Od samog početka Anderson najavljuje da priča o Asteroid Sitiju koji naseljavaju turisti, vojska i neki ljudi povezani sa sopstvenim biznisima nije namenjena da se doživi kao stvarna ili posebno važna. Sa druge strane, možda ih to čini neophodnim jer je veliki deo glavnog dela priča o ekscentričnim ličnostima i čudnom humoru koji se prikazuje.
Radnja serije The Leftovers (
Nakon pametnog i jasnog postavljanja punog tematskog potencijala, nažalost, ostatak filma brzo zapada u seriju obrazaca. Što se tiče priče izvan osnovne premise ona je dovoljno dobra, iako kombinacija tinejdžerske melodrame i relativno efikasnih scena straha deluje kao najlakši put koji se može uzeti sa ovakvom centralnom idejom. Ovde su autori naišli na veoma pametan i vrlo neobičan obrt u koncepciji, a da li film u potpunosti koristi tu novu premisu je skroz druga priča. Skeptičnost svih nas je svakako opravdana jer su brojni jeftini, zaboravljeni filmovi imali tu osnovnu ideju i mislio sam da nema ništa novo što se može otkriti u vezi sa time.
Triangle of Sadness
Otvoreno more u ratnom vremenu, trgovački brodovi prinuđeni da se bore sa skrivenom pretnjom nemačkih brodova, razarači kojima je zadatak da zaštite dragoceni teret i kapetan koji kreće na svoju smenu – to je sve što treba da znamo o ovom filmu. Bilo mi je drago gledati ovog čoveka u ovom filmu, iako se mučio sa jednostavnim pokretima kao što su ustajanje sa stolice ili točenje vode. S obzirom da je zagazio u desetu deceniju života, Klint Istvud već duže vreme u filmovima glumi starijeg čoveka, ali čini mi se da je ovo prvi film u kome on zaista izgleda i kreće se kao starac. Svet ovog filma postoji negde između distopijske noćne more i panične halucinacije.
Preispituje svoj moral, a potreba da svoje obaveze ne prebaci drugome čini da uopšte ne spava i ne jede, već svoje potrebe zadovoljava kafom i udobnim papučama. Radnja je pravolinijska – igra mačke i miša između brodova i podmornica se intenzivira kako se konvoj približava odredištu. Kada sam kliknuo play video sam da film traje samo sat i po, što me je veoma iznenadilo kada se uzme u obzir da je ovo ratni film. To ukazuje na to da su za nagradu nominirani filmovi vrlo visoke kvalitete, au nekoj drugoj manje produktivnoj godini mogli su dobiti željeni kipić. Naravno, govorit ćemo o predstavljanju najpopularnijeg i najvažnijeg Oscara za industriju.
U ovim fikcionalizovanim memoarima koji se nalaze negde između opiljive nostalgije i stvarnosti ovaj filmaš je stavio svoje srce na ekran. The Northman je umetnički spektakl Roberta Egersa u kome filmaš nije žrtvovao svoj prepoznatljivi stil – ekranizacija krvave, osvetničke islandske legende koja se uglavnom drži osnova priče, pa je samim tim narativni potencijal ostao relativno neiskorišćen. Još jednom ponavljam da je ovo SUBJEKTIVNA lista najboljih filmova iz prošle godine koja pre svega služi da se podsetite ako ste neki film zaboravili da pogledate ili ste propustili moju preporuku. The French Dispatch predstavlja impresivno realizovanu estetsku poslasticu od filma u kome autor odaje počast određenoj eri i vrsti novinarstva – antologijska komedija koja je malo teža za praćanje, ali koju nikako ne smete propustiti ukoliko ste poštovalac pedantne estetike Vesa Andersona.
Najbolji sportski filmovi 2024/2025. godine
Radnja filma je smeštena u Oklahomu tokom dvadesetih godina prošlog veka i fokusira se na indijanski narod Osejdž nakon otkrića nafte u njihovom rezervatu, kao i seriju ubistava pripadnika tog naroda koju su počinili belci oportunisti sa ciljem da preotmu bogatstvo članova plemena. Još jednom ponavljam da je ovo SUBJEKTIVNA lista najboljih filmova iz prošle godine koja pre svega služi da se podsetite ako ste neki film zaboravili da pogledate ili ste propustili moju preporuku. Svojom realizacijom podseća i na Dunkirk, samo što Nolanova ambiciozna priča dobija još više zasluga kada se uporedi sa pričom u ovom filmu. Britanski filmaš Sam Mendes koji se proslavio filmovima American Beauty, Skyfall i Spectre nam donozi epski ratni film u kome nema te linije, već nam predstavlja grozote rovovskog rata u punoj svojoj snazi. The Batman je dugo čekana, ambiciozna ekranizacija priče o čuvenom superjunaku koja izgleda kao da ju je potpisao Dejvid Finčer – mračno realističan i zadivljujuće ogoljen noar kome je najveći plus što je kilometrima daleko od šablonskog filma o superherojima. Zahvaljujući podjednakom personalizovanju scena gledalica.ba sa terena i iza kulisa, kao i gostovanjima popularnih sportista, detalji ovog filma deluju iskreno, iako kao celina predstavljaju fikciju.
Najkraće rečeno – ukoliko ne znate zašto je Bernštajn legendaran, to sigurno nećete naučiti u ovom filmu. Uvodni deo njihovog odnosa i rano povezivanje je prikazano u crno-beloj tehnici sa karakterističnim pokretima kamere, montažom i dijalozima zbog kojih glumci govore kao da su u filmu smeštenim u Njujorku iz 1940-ih, umesto da tamo zapravo žive. Veliki trenuci kada je muzika u fokusu, posebno ona scena kada se rekreira Bernštajnovo dirigovanje završnice Simfonije broj 2 Gustava Malera, zadivljujućeg orkestarskog i horskog dela koje u filmu traje nekoliko minuta, predstavlja izvrstan glumački eksponat za samog Kupera. Veliki deo filma govori o granicama ljudskog tela – šta ono može da izdrži u smislu povreda, bola, neuhranjenosti, gladovanja i fizičkih efekata mentalnog pogoršanja.